Francuska levica dobija još jednog ozbiljnog kandidata za predsedničke izbore 2027. godine. Rafael Gluksman, poslanik Evropskog parlamenta i lider pokreta Place Publik, sve otvorenije gradi svoju političku poziciju za trku za Jelisejsku palatu.
Njegova strategija nije da se takmiči sa Žan-Lukom Melenšonom na njegovom terenu, već da ponudi drugačiju verziju levice, proevropsku, socijaldemokratsku i snažno usmerenu na odbranu demokratije, ali istovremeno spremnu da govori o nacionalnom identitetu, bezbednosti i migracijama.
Gluksman pokušava da zauzme prostor između radikalne levice i krajnje desnice. Njegova poruka je da Francuska ne mora da bira između Melanšonoveove politike i nacionalističke politike krajnje desnice. Umesto toga, on želi da izgradi politički projekat koji bi spojio socijalnu pravdu, evropske integracije, ekologiju i snažniju francusku državu.
Poseban naglasak stavlja na ideju novog "patriotskog ugovora". U maju 2026. godine najavio je da će tokom nekoliko meseci obilaziti Francusku, razgovarati sa građanima i pokušati da okupi različite struje demokratske levice. Cilj mu je da se na kraju tog procesa pojavi jedna snažna kandidatura, a ne čitav niz kandidata koji bi međusobno delili isti birački korpus.
Gluksman za sebe vidi posebno mesto na francuskoj političkoj sceni. Na evropskim izborima 2024. godine njegova lista osvojila je oko 14 odsto glasova, što mu daje argument da upravo on ima potencijal da proširi domet levice van tradicionalnog biračkog tela. Njegov problem je, međutim, što taj rezultat sa evropskih izbora treba pretvoriti u nacionalnu predsedničku kampanju, a to je mnogo zahtevniji politički zadatak.
Njegova politička ponuda već dobija jasnije konture. Govori o jačanju javnog obrazovanja, većim ulaganjima u ekologiju i reindustrijalizaciju, evropskoj strateškoj autonomiji i snažnijoj evropskoj odbrani. Istovremeno, želi strože uređenu migracionu politiku i najavljuje građansku konvenciju o imigraciji, što predstavlja pokušaj da se tema koja tradicionalno pripada desnici uvede u diskurs socijaldemokratske levice.
Upravo tu leži i njegov najveći politički rizik.
Gluksman mora da ubedi birače da njegova politika nije samo "umerena levica za urbanu srednju klasu". Ako želi da napravi ozbiljan rezultat 2027. godine, moraće da dopre i do radničkih i mlađih birača, posebno do onih koji su poslednjih godina prelazili između socijalista, Melanšonove La France Insoumise i krajnje desnice.
Istovremeno, moraće da pronađe način da sarađuje sa drugim strankama levice, pre svega sa Socijalističkom partijom i zelenima. To neće biti jednostavno. Francuska levica ostaje duboko podeljena, a Glucksmann je već jasno stavio do znanja da ne želi savez sa Melanšonom i njegovim pokretom. Još 2025. godine odbacio je mogućnost učešća na zajedničkim primarijima levice i insistirao na sopstvenoj političkoj liniji.
Zato njegova kandidatura predstavlja mnogo više od lične ambicije jednog evropskog poslanika. Ona je pokušaj da se promeni čitava politička mapa francuske levice.
Glucksmann želi da odbranu evropske ideje, podršku Ukrajini, socijalnu državu i borbu protiv klimatskih promena spoji sa temama koje su dugo bile prepuštene desnici, patriotizmom, nacionalnim identitetom, granicama i bezbednošću.
Na prvom velikom predizbornom skupu u Auberviliersu u junu, pred nekoliko hiljada pristalica, njegova poruka bila je jasna: želi da vrati levicu na vlast 2027. godine.
Ali put do Jelisejske palate biće mnogo teži.
Gluksman prvo mora da postane neprikosnoveni lider umerene francuske levice. Zatim mora da ubedi birače centra da nije samo još jedan levičarski kandidat. I, možda najvažnije, mora da pokaže da može da pobedi kandidata krajnje desnice u drugom krugu.
Njegova prednost je u tome što trenutno pokušava da popuni prazan politički prostor. Njegova slabost je što taj prostor nije neograničen i što će se za njega boriti brojni kandidati.
Francuska će zato u narednim mesecima dobiti odgovor na jedno važno pitanje: da li Glucksmann može da postane kandidat koji će ujediniti demokratsku levicu, ili će ostati još jedan ambiciozni političar koji je pokušao da pronađe treći put između Melanšona i desnice?
Za sada je jasno samo jedno: njegova predsednička ambicija više nije politička tajna.
(M.A./EUpravo zato/politico.eu)