Američki predsednik SAD Donald Tramp i njegov ruski kolega Vladimir Putin sastaće se u petak u Enkoridžu, na Aljasci, kako bi razgovarali o okončanju rata u Ukrajini.
Dva lidera se sastaju u Zajedničkoj bazi Elmendorf-Ričardson. U pitanju je američka vojna baza na na krajnjem severu najnaseljenijeg grada Aljaske.
Zvaničnici Bele kuće naveli su da baza ispunjava bezbednosne zahteve, a kako je u toku letnja turistička sezona, bilo je malo drugih opcija za sastanak visokog profila koji je trebalo brzo organizovati.
Ovog leta su održane tri runde pregovora Rusije i Ukrajine, ali nažalost bez značajnijeg napretka.
Šta znamo o bazi Elmendorf-Ričardson?
Baza Elmendorf-Ričardson je najveća vojna baza na Aljasci, a datira još iz vremena Hladnog rata. Prostire se na 64.000 ari i predstavlja ključno američko uporište u Arktiku.
Bazu okružuju snežne planine, ledena jezera i glečeri, a zimi temperature padaju i do -12°C. Ipak, danas se očekuje prijatnih 16°C.
Kada je Tramp posetio bazu 2019. godine, rekao je da tamošnji vojnici "služe na poslednjoj granici naše zemlje kao prva linija odbrane Amerike".
Na teritoriji baze živi više od 30.000 ljudi, što je oko 10 odsto stanovništva Enkoridža.
Izgrađena 1940. godine, baza je tokom Hladnog rata bila ključna tačka vazdušne odbrane i komandni centar za odbranu od pretnji Sovjetskog Saveza.
Na svom vrhuncu 1957. godine imala je 200 borbenih aviona, više kontrolnih tornjeva i radarskih sistema za rano upozoravanje, zbog čega je dobila nadimak "glavni štit Severne Amerike".
Baza se i danas širi zahvaljujući strateškom položaju i obukama koje se tu sprovode.
Zašto se samit održava baš na Aljasci?
SAD su 1867. godine kupile Aljasku od Rusije, što ovom susretu daje i istorijsku simboliku. Aljaska je postala savezna država 1959.
Pomoćnik ruskog predsednika Jurij Ušakov podsetio je da su dve zemlje susedi, koje razdvaja samo Beringov moreuz.
"Logično je da naša delegacija jednostavno preleti Beringov moreuz i da se ovako važan i očekivan samit održi na Aljasci", rekao je Ušakov.
Poslednji put je Aljaska bila u centru američke diplomatije u martu 2021, kada su se u Enkoridžu sastali članovi Bajdenovog novog tima za diplomatiju i bezbednost sa kineskim zvaničnicima. Susret je bio napet, a Kinezi su optužili Amerikance za "snishodljivost i licemerje".
Zašto se sastaju Putin i Tramp?
Tramp udarnički, ali za sada bez većeg uspeha, pokušava da okonča rat u Ukrajini.
Još tokom predsedničke kampanje je obećavao da će rat okončati "u roku od 24 sata" nakon preuzimanja funkcije. Više puta je tvrdio da rat "nikada ne bi izbio" da je on bio predsednik 2022. godine.
Međutim, otkad se vratio u Belu kuću u januaru, uvideo je da to nije jednostavan zadatak i da nijedna strana ne želi da načini teritorijalne ustupke koji su ključni u pregovorima - radi se o oblastima koje je Rusija prisvojila tokom rata. Poluostrvo Krim je anektirala još 2014. godine.
Prošlog meseca rekao je BBC-ju da je "razočaran" Putinom. Nakon što mu je dao rok do 8. avgusta za prihvatanje momentalnog prekida vatre ili suočavanje sa strožim sankcijama, Tramp je umesto toga objavio da će se sa Putinom lično sresti 15. avgusta.
Pre sastanka, Bela kuća je umanjila očekivanja da će se postići prekid vatre, opisujući susret kao "priliku za slušanje".
Tramp je rekao da postoji "25% šanse" da sastanak ne bude uspešan.
Predsednik Ukrajine Vladimir Zelenski neće prisustvovati sastanku, kao ni evropski zvaničnici koji su prilično kivni zbog toga, ali je Tramp naglasio da se nada da će se posle samita na Aljasci brzo organizovati i susret ukrajinskog i ruskog lidera.
Šta obe strane žele?
I Rusija i Ukrajina žele kraj rata, ali imaju potpuno suprotne zahteve.
Tramp je rekao da će pokušati da vrati deo okupiranih teritorija Ukrajini, ali je dodao da bi moglo da dođe do "razmene ili promena teritorija".
Ukrajina kategorički odbija da se odrekne oblasti koje je Moskva zauzela, uključujući Krim. Zelenski je odbacio ideju razmene teritorija, poručivši: "Nećemo nagrađivati Rusiju za ono što je počinila".
Putin, s druge strane, kao i godinama ranije, i dalje traži priznanje teritorijalnih osvajanja, neutralnost Ukrajine i ograničenje njene vojske.
Njegov cilj je uvek bio da Ukrajina bude vojno neutralna i da ne bude član NATO-a.
Kako izveštava CBS News, Trampova administracija pokušava da ubedi evropske lidere u prekid vatre koji bi Rusiji prepustio Krim i oblast Donbasa (Donjeck i Lugansk), dok bi Moskva morala da se povuče iz Hersona i Zaporožja.
Kako je Rusija prodala Aljasku Amerikancima?
Rusija je još u 16. veku bila zainteresovana da se širi na azijsko kopno, pa je osvojila Sibir. Potom su istraživačke ekspedicije poslate i na Aljasku. Vitus Bering je 1741. prešao Beringov moreuz i stigao do Aljaske. Nakon toga je otišao na planinu Sent Elajas, na granici Jukona i Aljaske, i grad Jakutat na Aljasci. Ipak, umro je u decembru 1741. od skorbuta tokom druge ekspedicije na Kamčatku. Ruska Aljaska je u 19. veku bila centar međunarodne trgovine. U njenoj prestonici Novoarhangelsku (danas grad Sitka) trgovalo se kineskim tkaninama, čajem, pa čak i ledom, koji je bio potreban jugu SAD pre pojave frižidera.
Međutim, usledila je odluka o prodaji ove teritorije.
Rusija je Americi prodala Aljasku za simboličnih 7,2 miliona dolara 1867. godine u vreme cara Aleksandra Drugog, a pogodba je bila poštena i obe strane su imale dobre razloge da je sklope. Odluka o prodaji nije bila ishitrena, o tome se pregovaralo godinama.
Ruski car je smatrao da se otarasio ogromnog i beskorisnog prostranstva na kojem nema ničega sem snega i leda. Osim toga, razlog za prodaju su bile i finansijske teškoće u Rusiji i strah da bi druge svetske sile mogle da preuzmu kontrolu nad teritorijom. Ipak, bilo je i kritičara koji su govorili da je prodaja velika greška. I u američkim redovima je bilo onih koji su smatrali da je suludo trošiti novac na zaleđenu zemlju u trenutku kada se država oporavlja od građanskog rata Severa i Juga.
Sve do 1959. godine Aljaska nije ni zvanično bila američka država, navodno zbog "ekonomske zaostalosti". Pravi razlog je, kako su neki verovali, u tome što su Amerikanci čekali da istekne period od 90 godina, za koji mnogi tvrde da je bio deo ugovora iz 1867. godine, prema kojem Aljaska nije prodata, već samo "iznajmljena". Ipak, Hruščov je 1957. godine potvrdio da SAD imaju pravo na Aljasku.
Tek dve godine kasnije Aljaska je postala 49. država SAD, potpisom predsednika Dvajta Ajzenhauera kojim je dodata još jedna zvezdica na američku zastavu.
Aljaska je potom postala poznata po zlatnoj groznici, a za nešto više od 100 godina, iskopano je skoro hiljadu tona tog plemenitog metala. Njegova vrednost je čak 90 puta veća od sume koju su Amerikanci platili Rusima za tu teritoriju, ne računajući druga nalazišta, prirodne resurse, šume i, naravno, naftu. Aljaska je onda dobila nadimak "Severni Eldorado".
(EUpravo zato/BBC)