Nova pravila Evropske unije koja bi trebalo da pooštre uslove za poljoprivredne proizvode iz zemalja van Unije mogla bi značajno da utiču i na srpske proizvođače. Pored kontrole samog proizvoda na granici, sve više se govori o tome da će se proveravati i način na koji je proizvod proizveden.
Agrarni analitičar Žarko Galetin ocenjuje da Srbija, imajući u vidu svoju trgovinsku i ekonomsku povezanost sa EU, nema mnogo prostora za ignorisanje novih pravila.
"Naša orijentacija, u političkom i ekonomskom smislu, prema Evropskoj uniji nameće kao imperativ neke stvari koje moramo da prilagodimo, da se uskladimo sa standardima i uslovima Evropske unije", navodi on.
Prema njegovim rečima, razlog za prilagođavanje nije samo politička orijentacija Srbije, već pre svega ekonomski interes, imajući u vidu značaj evropskog tržišta za domaću poljoprivredu.
"Naš najveći spoljno-trgovinski partner: imamo pozitivan spoljno-trgovinski bilans u pogledu izvoza hrane. Izvozimo nešto bez malo tri milijarde evra hrane na godišnjem nivou", kaže Galetin.
Upravo tu, prema njegovoj oceni, dolazi do izražaja takozvani "mirror efekat".
"U principu, "miror efekat" znači ista pravila za robu proizvedenu u EU i robu proizvedenu u zemljama van Evropske unije, ne samo u pogledu kontrole uvoznog proizvoda kao takvog, već i u pogledu načina na koji se taj proizvod proizvodi u zemlji u izvozu", pojašnjava stručnjak.
To je, kako ističe, važna promena u odnosu na dosadašnju praksu.
Proizvod koji stigne na granicu i prođe laboratorijsku i fitosanitarnu kontrolu više neće nužno biti dovoljan uslov za izvoz ukoliko se utvrdi da je proizveden na način koji nije u skladu sa evropskim pravilima.
Galetin kao primer navodi voće koje je Srbija u prethodnim godinama izvozila na evropsko tržište.
"Svedoci smo da se u mnogo navrata roba vraća sa granica, posebno voće - maline, trešnje, u jednom periodu i drugo voće - zbog toga što su se, u pravcu zrelosti, pojavili tragovi nedozvoljenih hemijskih supstanci, nedozvoljenog sadržaja raznih elemenata, otrova itd."
Kako objašnjava, novi pristup ide korak dalje.
"Možete da proizvedete, recimo, višnju ili malinu, koja je značajna za naše izvozne proizvode, i da na fitosanitarnoj kontroli ne pokaže ništa nedozvoljeno. Međutim, Evropska unija sada dolazi kroz taj "miror" standard i pravilo koje kaže - Hajde da vidimo kako vi proizvodite u vašoj zemlji taj proizvod".
Drugim rečima, kontrola bi mogla da se proširi sa konačnog proizvoda na ceo proces proizvodnje.
Stočari među prvima na udaru
Najveći trošak prilagođavanja Galetin očekuje u stočarskoj proizvodnji, gde evropski standardi obuhvataju i dobrobit životinja.
"Prva posledica koju će naši poljoprivrednici osetiti jeste kod stočarske proizvodnje: jednostavno moraju da se prilagode evropskim standardima", ističe naš sagovornik.
To, kako kaže, podrazumeva ulaganja u objekte, uslove držanja životinja, prostor po grlu, ali i način skladištenja i upravljanja stajskim đubrivom.
"Ti standardi su vrlo zahtevni: na primer, prostorni uslovi koliko kvadrata po životinji za svinje, posebno za goveda; zatim standard o udaljenosti postrojenja za odlaganje stajskog đubriva - mora biti udaljeno od naseljenog mesta, ne znam koliko metara od samog objekta, i gde se to nalazi."
Zbog toga bi domaći proizvođači mogli da se suoče sa dodatnim investicijama čak i pre nego što svoj proizvod pošalju na evropsko tržište.
Manje pesticida, ali moguće i manji prinosi
Slična situacija je i u biljnoj proizvodnji. Evropska politika sve više ograničava upotrebu određenih pesticida i drugih sredstava za zaštitu bilja, uz fokus na zaštitu zdravlja ljudi, životne sredine i biodiverziteta.
Galetin upozorava da takva politika može imati i proizvodnu cenu.
"Ako ih ne primenjujete, verovatno će to uticati na prinos nekih bitnih kultura. Možda će biti manji prinos zbog pojave bolesti koje ranije niste imali u toj meri, jer ih niste mogli da tretirate preparatima koje ste ranije koristili."
Ipak, takav proizvod bi sa druge strane mogao da bude bezbedniji i usklađeniji sa evropskim standardima.
"Ali ta bolest neće imati hemijsku zaraženost; biće verovatno manji prinos, ali će proizvod biti zdraviji i potpuno u skladu sa standardima, kako biste mogli da se izvezete u EU."
Evropa više ne gleda samo koliko proizvodiš, već kako proizvodiš
Galetin smatra da se iza novih pravila krije šira promena evropske agrarne politike. EU, prema njegovoj oceni, više nije prvenstveno fokusirana na povećanje količine proizvodnje, već na održivost, ekologiju, zaštitu prirode i dobrobit životinja.
"Dakle, agrarna politika EU se sve više okreće ka tim standardima: ekološkim, zaštiti prirode, biodiverzitetu, zaštiti životnih uslova i proizvodnji itd. Sve manje je okrenuta količini, sve manje okrenuta proizvodnji "na broj", zato što je EU dostigla dovoljnost u prehrambenom smislu, osim nekih proizvoda koji su primarno uvozno zavisni."
Kao ilustraciju tog zaokreta navodi Dansku, jednu od najrazvijenijih poljoprivrednih zemalja Evrope.
"Evo sad primer: ne znam koliko znate, recimo Danska - koja je, po svim parametrima, najrazvijenija agrarna zemlja u Evropi, pa možda i u svetu, ukinula je ministarstvo poljoprivrede."
Prema njegovom tumačenju, deo nadležnosti koji se odnosio na poljoprivredu prebačen je u druge resore, pre svega one koji se bave ekologijom i zaštitom životne sredine.
"Hoću da kažem: Danska će i dalje davati subvencije koje su davali, ali nema ministarstva poljoprivrede kao takvog, jer im više nije fokus na poljoprivredi kao takvoj. I dalje će proizvoditi i dalje će biti najproduktivnija zemlja što se tiče poljoprivredne proizvodnje. Ali šalju signal javnosti u svojoj zemlji i u Evropi svuda da fokus velikih agrarnih zemalja ne treba da bude na pukoj proizvodnji, na količini, već na očuvanju održivosti robe, na ekologiji, na očuvanju životne sredine i biodiverziteta."
Šta "mirror efekat" znači za Srbiju?
Za srpske proizvođače to praktično znači da će prilagođavanje evropskim pravilima morati da počne na samom gazdinstvu, a ne tek kada roba stigne do granice.
Biće potrebna ulaganja u objekte, opremu, sledljivost proizvodnje, način uzgoja životinja, zaštitu bilja i kontrolu upotrebe dozvoljenih preparata.
"Znači, to je nešto što će u startu povećati troškove našim poljoprivrednim proizvođačima u narednom periodu. Moraju da imaju infrastrukturu koja će im obezbediti takvu proizvodnju usklađenu sa proizvodnjom njihovih evropskih kolega u EU."
Istovremeno, stroža pravila mogu da predstavljaju i svojevrsni podsticaj za modernizaciju domaće poljoprivrede.
Galetin zato smatra da Srbija ne može da posmatra "mirror efekat" samo kao novu prepreku izvozu, već kao pravac kojem će domaća poljoprivreda morati da se prilagodi.
"Dakle, to je neki pravac i na šta bi trebalo da se fokusiramo kada radimo sa Evropskom unijom. A Evropska unija nam je najveći partner i najveći kupac."
Za domaće proizvođače tako ostaje pitanje kako da finansiraju prelazak na skuplji model proizvodnje, a da istovremeno ostanu konkurentni. Jer, ako evropsko tržište sve više bude proveravalo ne samo šta Srbija izvozi, već i kako je to proizvedeno, pravila igre za domaću poljoprivredu mogla bi značajno da se promene.
(M.A./EUpravo zato)