Iako se žene masovno bave sportom u Srbiji, uspešno predstavljaju našu zemlju na međunarodnim takmičenjima i osvajaju medalje, one ipak ne uživaju uvek status i tretman u skladu s postignućima. Ovo nije zaključak laika, već žene koja se bavi profesionalnim ženskim sportom u Srbiji, Marine Maljković, trofejne ženske košarkaške trenerice, bivše selektorke srpske košarkaške reprezentacije, osobe koja je najzaslužnija za to što se devojčice u sportu ipak nadaju i veruju.
Karijera Marine Maljković jedna je od najlepših priča ženskog sporta ne samo u Srbiji već i u Evropi. Zajedno s našim najboljim košarkašicama donela nam je brojne momente sportske radosti i kolektivnog ponosa, koji u Srbiji imaju poseban značaj. Na Marinu i njen tim uvek smo mogli da računamo, a neretko smo ih pratili samo u polufinalu i finalu.
Zato Marina Maljković danas radi na tome da ovo promeni, zajedno sa onima koji su raspoloženi da slušaju i učestvuju. Mi smo razgovarali s njom o ženskom sportu, o njenom receptu za takav uspeh, ali i o tome kako ženski sport postaviti na pijedestal kakav zaslužuje, rame uz rame s muškim.
Nedavno ste izjavili da biste voleli da u 2025. bude više devojčica i više trenerica u ženskoj košarci. Sad kad je 2025. godina iza nas, jesmo li postigli ono što ste poželeli?
Da, taj broj se stalno povećava, ali ja ne bih bila ja kad bih bila zadovoljna tim rastom, jer uvek verujem da može više, da može bolje. Zato s velikim elanom nastavljamo da radimo na tome da okupimo što više devojčica na našim treninzima, a s druge strane brinemo i o tome da kvalitetnim radom i angažovanjem kvalitetnih trenera ponudimo dobar program, program koji ima cilj da devojčice uvede u sport, tako da ga zavole i da se zainteresuju za njega, bez obzira na to da li imaju potencijal za vrhunske sportistkinje, rekreativne ili samo nekog ko će na portalima čitati vesti i pratiti rezultate u ženskom sportu.
Za vas u sportskim krugovima kažu da ste žena zmaj i najbolja trenerica ženske košarke u Evropi. Šta je vaš recept, kako da druge devojke i žene postanu ono što ste vi?
Recept je jednostavan, a to je rad, rad i samo rad. Disciplina, fokus na svaki detalj, predanost i visoko postavljeni standardi koji moraju da se ispune. Sve to nije garant za uspeh, ali jesu sigurni koraci koji mogu da ispune sve preduslove da se do uspeha dođe. U takvim okolnostima talenat postaje precenjen, a preživljavaju isključivo radne navike, istrajnost i ambicije.
Recept je jednostavan, a to je rad, rad i samo rad. Disciplina, fokus na svaki detalj, predanost i visoko postavljeni standardi koji moraju da se ispune. Sve to nije garant za uspeh, ali jesu sigurni koraci koji mogu da ispune sve preduslove da se do uspeha dođe.
Koliko su sistem finansiranja i uslovi koje imaju sportistkinje i sportske radnice u ženskoj košarci usklađeni s porukom o ravnopravnosti polova koju sport često javno promoviše?
Nismo ni blizu. Samo smo na putu, ali smo još uvek miljama daleko od nekog idealnog sistema. I to je ono što mene drži da se borim, da se ne predajem, da mi kao društvo postanemo svesni važnosti ženskog sporta i silnih uspeha koje su naše sportistkinje ostvarile u istoriji. Imamo toliko lepih i pozitivnih primera iz mnogih zemalja koje su pronašle idealno rešenje za pravilan sistem finansiranja, podrške i interesovanja, gde su muški i ženski sport u istoj ravni, kad pričamo o ovim činiocima. To je nešto čemu treba da težimo.
Zašto je ženska košarka manje popularna u Srbiji od muške?
Mi treba da se držimo pozitivnih primera iz celog sveta. Šta ženska košarka predstavlja u Americi, šta je ženska košarka u celom svetu, što najbolje možemo da vidimo na svetskim prvenstvima. Pa pogledajte utakmice ženske NBA lige i ženske Koledž lige na kojima su pune arene ili recimo, geografski bliže nama, u Španiji ili u Grčkoj, gde se obaraju rekordi u posećenosti utakmicama ženske košarke.
Koja je najčešća zabluda o ženskom sportu s kojom se i dalje susrećete?
Danas je tema u svetu ravnopravnost muškog i ženskog sporta. Svedoci smo brojnih zahteva da se primanja izjednače, poput teniskih turnira, WNBA, i mislim da je to nešto čemu treba da damo podršku ako zaista želimo da pričamo pravoj ravnopravnosti.
Imaju li devojčice danas dovoljno ženskih uzora u košarci?
Uvek može više. Naša reprezentacija je poslednju medalju osvojila pre pet godina i sad je na novoj generaciji da se izbori za svoje mesto pod suncem, da pokaže da ima ambiciju i da ima volju i želju da ponovi taj rezultat. U ženskom sportu postoji toliko dobrih uzora. Evo, nedavno je Ivana Španović u troskoku postavila državni rekord, pa mlada Angelina Topić s medaljom s prošlogodišnjeg Svetskog atletskog prvenstva, Milica Mandić u tekvondu, Tijana Bošković u odbojci, Zorana Arunović u streljaštvu. Sve one su uspele da dostignu neke najviše ciljeve i s tim rezultatima sigurno da treba da predstavljaju uzore devojčicama u Srbiji.
Kako ženska košarka može da prestane da zavisi od entuzijazma pojedinaca i postane stabilan sistem?
Sistemska rešenja moraju da postoje, a do rešenja možemo da dođemo radom, radom i samo radom. Zašto ne bismo i mi mogli da izgradimo sistem kao mnoge druge zemlje? Ne pričam o nekim dalekim, nego imamo pozitivne primere i ovde iz okoline, recimo Mađarska. Moramo da težimo tome da imamo izuzetan vrhunski ženski sport, da imamo izuzetan rekreativni ženski sport i da imamo, najbitnije, fantastičan sport za devojčice.
Moramo da težimo tome da imamo izuzetan vrhunski ženski sport, da imamo izuzetan rekreativni ženski sport i da imamo, najbitnije, fantastičan sport za devojčice
(EUpravo zato)