U Srbiji se svake godine dijagnostikuje više od 4.500 novih slučajeva raka dojke, a među obolelima je sve više žena u tridesetim i četrdesetim godinama.
Stručnjaci ističu da je rano otkrivanje ključno - u ranim fazama, rak dojke je izlečiv u više od 90 odsto slučajeva. Ipak, mnoge žene i dalje zanemaruju prve simptome, oslanjajući se na to da su "premlade" za takvu dijagnozu.
Upravo takvu situaciju doživela je i Marija Dujić, koja je svoju bolest otkrila kada je imala 38 godina. Nije odustala iako su joj lekari mesecima ponavljali da nema razloga za brigu. Njena priča podseća koliko je važno verovati sopstvenom osećaju, tražiti drugo mišljenje i reagovati na vreme. Ona nam sada, kroz projekat "Pobednice", govori o svom iskustvu koje je transformisalo njen život iz korena.
Govorili joj da ne brine
Marija svoju priču započnije zapažanjem da njena borba nije počela slučajno. Da nešto nije u redu, prvi put je primetila u septembru 2019. godine i tada nije mnogo obraćala pažnju na signale koje joj je telo slalo. Međutim, kako je vreme prolazilo, promena je postajala uočljivija i više nije mogla da je ignoriše. Krajem oktobra odlučuje da ode na pregled i lekar joj tada govori da razloga za brigu nema, da sigurno nije karcinom.
"Ipak, osećaj sumnje me nije napuštao, pa sam otišla na još jedan pregled... zatim na treći i četvrti. Četiri različita lekara rekla su mi isto - da ne znaju tačno o čemu je reč, ali da karcinom nije u pitanju. U međuvremenu sam više puta vadila krv, nadajući se da će možda neki nalaz pokazati nešto konkretno, ali svi parametri bili su savršeni", objašnjava Marija.
Čak ni nakon toga, nije odustala od potrage za odgovorom na pitanje: šta joj se dešava? Kopkalo ju je - ako nije karcinom, šta je onda? Krajem novembra iste godine donela je važnu životnu odluku da se razvede, jer jednostavno nije išlo.
Nedugo potom, 11. decembra 2019. godine, otišla je na još jedan pregled, u jednu poznatu kliniku: "Ušla sam u ordinaciju, sela, pružila doktoru sve prethodne nalaze i mirno mu rekla: "Svi su mi rekli da ne znaju šta je, ali da karcinom sigurno nije. Došla sam kod Vas da mi kažete šta mi je - i ne idem odavde dok ne dobijem odgovor.""
Od toga trenutka, njena prava borba počinje
Ipak, ona svoju borbu nije doživela strašno, iako smatra da nije bila ni laka. Početni trenutak je u njoj izazvao šok jer nije očekivala da će sa 38 godina dobiti dijagnozu raka dojke. Tada je kako priznaje, sebi rekla: "U redu, Marija, ovo nisi očekivala. Nije kraj sveta. Shvati to kao kvaran zub koji ćeš lečiti malo duže. Biće možda u nekom trenutku teško, ali sve će to proći i ponovo ćeš biti zdrava."
Nije bila ljuta i nije dozvolila da je strah obuzme, kako priznaje. Jednostavno je odlučila da ide korak po korak, s verom da će sve biti dobro, a podršku je dobijala sa svih strana.
"Pošto sam ostala sama sa dvoje dece - jednim od devet i drugim od osam godina - nekako smo najveća podrška bili jedno drugom. Tako je i danas. Naravno, moji roditelji su tada bili stub svega. Njihova prisutnost i mir davali su mi osećaj sigurnosti kada je sve oko mene delovalo nestabilno. Sve to se dešavalo u vreme korone, što je dodatno otežavalo situaciju. Prestala sam da se viđam s prijateljima, čak ni rođenu sestru nisam mogla da zagrlim puna dva meseca. Viđale smo se kroz prozor ili preko video poziva, ali to naravno nije bilo isto. Mama se tada preselila kod mene. Zajedno smo brinule o svemu, a u kuću nismo puštali nikoga - prosto iz straha i neizvesnosti koje je nosilo to vreme", objašnjava Marija situaciju u kojoj se našla.
Podrška je stizala svakodnevno, a prijatelji i kolege su je ohrabrivali i slali poruke ljubavi. Tada je shvatila i ko su joj pravi prijatelji, pojedini su nestali, a neki se nikada nisu javili. Oni koji su ostali, pokazali su joj koliko istinska podrška znači i to je jedna od najvažnijih lekcija koju je ponela iz svega.
Obzirom na sve okolnosti, njena najveća motivacija je bila volja za životom zbog dece - i danas su. Oni su bili i ostali njen oslonac, a pored njih najviše snage joj je davala sestra i njena deca: "Znate, nije lako kada znate da se lečite od bolesti od koje su mnoge žene izgubile svoju bitku. Ali ja ni jednog jedinog trenutka nisam dozvolila da me bolest savlada ili pobedi. Naučila sam da motivacija nije uvek snaga. Ponekad je to samo odluka da ne odustaneš - ni onda kada te sve boli, ni kada ti je teško, ni kada ne znaš šta donosi sutra."
Bolest je promenila način na koji gleda život, zapravo sve se promenilo. Od 30. juna 2020. godine, ona ja zvanično zdrava osoba, iza koje su ostale hemioterapije, i uspešno odrađena operacija. Nakon što je povratila snagu počela je ponovo da radi, a 2023. godine je upisala i Višu školu, smer nutricionistu-dijetetičara. Danas je na trećoj godini studija i ima želju da nastavi dalje, možda i da upiše master studije.
Na svom putu, upoznala je divne ljude, koje danas smatra prijateljima. Takođe se trudi da se ne opterećuje nebitnim stvarima i da je okružuju samo pozitivni ljudi koje voli: "Život je samo jedan i treba ga živeti pametno. Danas pokušavam da planiram manje unapred, ali više srcem. Naučila sam da sreća nije u velikim stvarima, već u svakom danu koji dočekaš sa osmehom. Naučila sam i da nije važno koliko imaš, već koliko iskreno umeš da voliš, oprostiš i zahvaljuješ. Još uvek učim i još uvek se menjam. Ne može sve preko noći, ali iz dana u dan sve više postaje onako kako ja želim."
Poruka svim ženama koje misle da su "premlade" kako bi razmišljale o prevenciji
Prevencija je prema Marijinom mišljenju jako bitna, za nju ona nije moranje, već briga o sebi. A briga o sebi nije sebičnost, već odgovornost. Bolje je otići deset puta uzalud, nego jednom zakasniti: "Devojke drage, radite redovno samopreglede i odlazite na kontrole. Mi ponekad potrošimo više vremena i novca na frizure, nokte i kozmetičke tretmane, misleći da je to ono što nas čini lepima. Ali ne - prava lepota dolazi iz zdravlja i mira koji osećaš kad znaš da je sve u redu. Zdravlje i život uvek treba da budu na prvom mestu. Jer kada imaš zdravlje - imaš sve."
Danas, kao žena iza koje su svi izazovi vezani za borbu protiv raka dojke ističe da ima mnogo snova. Jer, prema njenom mišljenju, čovek bez snova i želja nije ništa. Najveća joj je želja da nađe smisao svog života, i veruje da je na dobrom putu - da završi školu i da se bavi nečim što voli i ima smisla.
"Sanjam jednostavan, miran i ispunjen život, i negde duboko verujem da najbolje tek dolazi. Imam 44 godine i smatram da moje vreme tek počinje. Često se našalim i kažem da ću živeti do 95. godine - i da ću do poslednjeg dana svog života biti aktivna", zaključuje za kraj razgovora.
(A.C.)