Odluka EU, odnosno Spoljnopolitičkog saveta, da Islamsku revolucionarnu gardu (IRG) proglasi terorističkom organizacijom predstavlja jednu od značajnijih odluka u njenoj spoljnopolitičkoj praksi u poslednjih nekoliko decenija.
Iako su odnosi između Brisela i Teherana i ranije bili opterećeni tenzijama, naročito u vezi sa nuklearnim programom, regionalnim bezbednosnim pitanjima i ljudskim pravima, EU je sve do nedavno nastojala da održi određeni nivo dijaloga.
Međutim, potez do kojeg dolazi tek mesec dana pred američko-izraelski napad na Iran ukazuje na to da se evropski pristup Iranu suštinski menja. Činjenica da je Srbija odlučila da prati politiku EU prema Iranu čini ovo pitanje dodatno relevantnim. Zato u nastavku analiziramo kako je do te odluke došlo, kako iz perspektive Brisela a tako i iz vizure Beograd.
Ka zaoštravanju odnosa
Još od početka devedesetih godina, politika EU prema Iranu bila je zasnovana na tzv. "kritičkom dijalogu", koji je podrazumevao kombinaciju političkog pritiska i očuvanja komunikacionih kanala. Osnovna ideja bila je da se kroz kontinuirani angažman može uticati na ponašanje Teherana. Ipak, sada se otvoreno prepoznaje da odluka o IRG ne predstavlja samo prilagođavanje spoljne politike, već "kolaps" te osnovne ideje.
Pretpostavka da se Iran može primiriti i ublažiti svoj stav prema oponentima režima pala je u vodu početkom 2026. godine, i to treba smatrati osnovnim okidačem odluke EU da stavi IRG na režim sankcija. Tada se uvidelo da je nasilna represija demonstracija dobila otvorenu podršku čitavog političkog i bezbednosnog aparata u Iranu, čime je obesmišljena pretpostavka da su za takve poteze odgovorni izolovani centri moći ili pojedinačni komandanti. Prema tome, odlukom o IRG EU pravi korak koji prevazilazi raniju praksu selektivnog sankcionisanja. Na taj način, Unija je preduzela korak koji su Sjedinjene Američke Države načinile još 2019. godine.
To ne znači da je do ove promene došlo preko noći. Višedecenijski kurs Unije prema Iranu počeo je da se dovodi u pitanje još od 2022. godine. Iako je EU počela da uvodi sankcije Iranu još od 2011. godine, koje su se potom svake godine obnavljale i proširivale, iskorak u intenzitetu sankcija napravljen je kada je Iran identifikovan kao država koja neposredno pomaže ruski ratni poduhvat u Ukrajini. Opštepoznati su iranski dronovi koji su viđeni na bojnom polju.
Istovremeno, od 2022. godine Unija zamera Iranu sve učestaliju upotrebu nasilja protiv svojih građana i disedanata. EU je više puta osudila ozbiljna kršenja ljudskih prava u Iranu, uključujući smrt 22-godišnje Mahse Amini u policijskom pritvoru u septembru 2022, pogubljenja Iranaca koji su imali i državljanstvo EU tokom 2023. i 2024. godine, pritvaranje branilaca ljudskih prava – uključujući dobitnicu Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi – kao i žrtve tokom protesta u januaru 2026. Broj sankcionisanih fizičkih i pravnih lica iz Irana značajno je porastao tokom proteklih godina, dosegnuvši ukupno 263 pojedinca i 53 entiteta.
Promena pozicije Srbije
U kontekstu ove odluke posebno je zanimljivo posmatrati poziciju Srbije. Opštepoznata je činjenica da Beograd istrajno insistira na politici četiri stuba, odnosno potrebi da istovremeno gaji odnose sa svim velikim silama, bez obzira na to što te iste sile imaju suprotstavljene interese.
U praksi, ovo balansiranje je podrazumevalo i očuvanje dobrih odnosa sa Iranom. Uprkos kontinuiranoj saradnji i dijalogom sa Iranom, 2025. godine Srbija se usaglasila sa pet deklaracija Visoke predstavnice Unije koje su targetirale Iran, a koje sadrže restriktivne mere prema pojedincima i entitetima. Jedini izuzetak bila je deklaracija o vojnoj podršci Irana ruskoj agresiji protiv Ukrajine. Jasno je, dakle, da je ruski stub nastavio da bude visok prioritet za Beograd i da je u tom kontekstu Iran bio od sekundarnog značaja. Tamo gde je Iran, pak, primarna meta sankcija, Teheran nije mogao da računa na Beograd, uprkos tome što ne priznaje nezavisnost Kosova.
Iako je Beograd pokušavao da očuva odnose sa Iranom – tvrdeći krajem 2025. godine da ima odnose na visokom nivou i da postoji potencijal za njihovo produbljivanje – 2026. godina pokazuje da je Srbija ipak prelomila na stranu EU.
Kako potvrđuje Visoka predstavnica EU, Srbija je, zajedno sa svim ostalim zapadnobalkanskim državama, prateći EU, takođe označila IRG kao terorističku organizaciju. Ovo je sigurno bila odluka oko koje se Beograd kolebao, ako se uzme u obzir da Srbija prvobitno nije bila uključena u spisak zemalja koje su se uskladile sa ovim stavom EU, objavljen 12. marta. Do sada još nema javnog obrazloženja zašto i kako je do tog zakašnjenja došlo. Uz to, Srbija se usaglasila sa izjavom Visoke predstavnice od 1. marta, u kojoj se poziva Iran da prekine sa napadima na susede, odustane od svog nuklearnog programa i garantuje ljudska prava.
Ovo ukazuje da je Srbija u pogledu Irana prešla svojevrsni Rubikon i da će, kako situacija bude nastavila da eskalira, njen manevarski prostor biti sužen, odnosno da će nastaviti da se usaglašava sa sličnim restriktivnim merama prema Iranu i u narednom periodu.