Nemačka vojska (Bundesver) obeležava 70 godina postojanja, ali jubilej protiče u senci tenzija. Nemačka bezbednost delimično počiva na američkim nuklearnim bombama raspoređenim u Evropi.
Oko 20 takvih bombi nalazi se na nemačkom tlu, slobodno padajuće bombe koje bi, u slučaju potrebe, mogle da budu ispuštene iz lovaca poput Eurofightera. Njihova razorna moć je ogromna, a nedavno su modernizovane.
Ovo oružje deo je američke bezbednosne garancije Evropi: Sjedinjene Države i dalje "drže nuklearni kišobran" nad svojim saveznicima u NATO-u.
Međutim, rastu sumnje u pouzdanost predsednika SAD Donalda Trampa kada je reč o obavezama prema NATO-u, što izaziva zabrinutost u evropskim prestonicama da bi Vašington, u kriznoj situaciji, mogao da okleva ili čak da se povuče.
"Nikada nije bilo i ne može biti sigurno da će SAD zaista upotrebiti nuklearno oružje. To nije garancija, ali je važno da protivnik ne može da isključi tu mogućnost", kaže Karl-Hajnc Kamp, politikolog i stručnjak za bezbednost, za Euronews.
Kamp, bivši predsednik Savezne akademije za bezbednosnu politiku i savetnik NATO-a, danas je saradnik Nemačkog saveta za spoljne odnose (DGAP).
"Odvraćanje je čista spekulacija. Ipak, funkcioniše već pedeset godina", kazao je on.
Nuklearno oružje u Evropi
Prema pisanju američkih medija, SAD su tokom leta dopremile nove nuklearne bombe u Evropu. Na to, između ostalog, ukazuju letovi i nabavke specijalnih borbenih aviona F-35.
Ovi avioni mogu da nose taktčko nuklearno oružje, bombe manjeg dometa i razorne moći, namenjene vojno-strateškim ciljevima. Zvanična potvrda američkih vlasti o ovom razmeštaju još nije stigla.
Nemačka je takođe naručila F-35 avione, čija se prva isporuka očekuje 2026. godine.
Američko nuklearno oružje prisutno je u Evropi još od vremena Hladnog rata. Tačan broj bombi nije poznat, jer se radi o vojnoj tajni. Njihova uloga je pre svega simbolična, da odvrate potencijalne agresore, pre svega Rusiju.
Od kraja Drugog svetskog rata, nuklearno odvraćanje nije imalo toliku političku težinu kao danas. Otkako je započeo invaziju na Ukrajinu, ruski predsednik Vladimir Putin više puta je pretio upotrebom nuklearnog oružja.
"Ruska vojska bila je u lošem stanju, a Putin se osećao stisnutim u ćošak. Zato je razmišljao o toj opciji", objašnjava Kamp.
"Kad neko prvi krene da puca, drugi će stradati"
Putin redovno prikazuje svoje naoružanje, među njima i raketu RS-24 "Jars", interkontinentalni projektil dometa do 11.000 kilometara, sposoban da nosi nuklearne bojeve glave.
Procene govore da Rusija poseduje oko 5.500 nuklearnih bojevih glava. Kremlj ih koristi i kao politički alat, da odvrati Zapad od direktnog mešanja u rat u Ukrajini.
Ipak, Kamp sumnja da bi Putin zaista izdao naredbu za upotrebu atomskog oružja.
"Kad neko prvi zapuca, onaj koji je s druge strane - umire. To nije situacija u kojoj iko želi da se nađe", kaže on.
U Nemačkoj se procenjuje da je oko dvadeset nuklearnih bombi B61-12 skladišteno u vazduhoplovnoj bazi Bihel u saveznoj pokrajini Rajnland-Pfalc. One su nedavno modernizovane i spremne za upotrebu u svakom trenutku.
Postoji i niz takozvanih "bunkera" (vaults) na različitim lokacijama u Nemačkoj, gde se bombe mogu skladištiti. SAD bi, u zavisnosti od političke situacije, mogle da dopreme dodatno oružje ili da postojeće premeste u druge zemlje.
Kritike i moguće relokacije
Američko nuklearno prisustvo na nemačkom tlu oštro kritikuju mirovne organizacije, među njima i ICAN Nemačka, koja zahteva potpuno povlačenje bombi.
Pored Nemačke, američko nuklearno oružje nalazi se i u Belgiji, Holandiji, Italiji, Turskoj, a najnovije i u Velikoj Britaniji, ukupno se procenjuje da ih u Evropi ima oko 100.
Kamp smatra da bi premještanje u baltičke zemlje, bliže ruskoj granici, bilo moguće. Takav potez NATO bi mogao da pošalje kao jasan signal Moskvi, možda i kroz raspoređivanje oružja u Poljskoj ili Rumuniji.
"Sopstveno nuklearno oružje nije naučna fantastika"
Teoretski, Nemačka bi mogla da razvije sopstveno nuklearno oružje.
"To nije nikakva čarolija. Sve tehnološki razvijene države to mogu. Ali politički, to bi za Nemačku bio potpuni kolaps, pre svega zbog istorijske odgovornosti", kaže Kamp.
Dva međunarodna sporazuma zabranjuju Nemačkoj posedovanje atomskog oružja, a to su:
- Sporazum Dva plus četiri iz 1990. godine, zaključen nakon ujedinjenja Nemačke sa silama pobednicama u Drugom svetskom ratu.
- Sporazum o neširenju nuklearnog oružja, koji je Nemačka potpisala 1969. godine.
Teoretski, Nemačka bi mogla da se povuče iz oba sporazuma, ali je to u političkom i društvenom smislu gotovo nezamislivo.
Nemačka, kao i druge članice NATO-a, nije potpisala ni Ugovor UN o zabrani nuklearnog oružja, koji je stupio na snagu u januaru 2021. godine. Ni nuklearne sile ga nisu potpisale. Cilj tog sporazuma je svet bez nuklearnog oružja.
Istraživanja pokazuju da većina Nemaca ne podržava ideju o razvoju domaćeg atomskog oružja, za to je svega oko trećina stanovništva.
U praksi, takav potez nije ni potreban. Čak i bez direktne zaštite SAD, Nemačka bi u okviru NATO-a i dalje bila pod nuklearnim štitom Francuske i Velike Britanije.
(M.A./EUpravo zato/euronews.com)